Jeste li ikad bili zimi na jednom od manjih hrvatskih otoka, nekom sredozemnom dragulju poput Koločepa? Jeste li uočili kako vrijeme stoji, kako vas obuzima nervoza zbog nedostatka zvukova, užurbanosti i čitave one urbane histerije na koju smo, nažalost, navikli. Pomislili ste kako se nešto dogodilo i kako su svi nekud zbrisali... hm, sve je u najboljem redu — to je samo hrvatski otok zimi: odsječen, udaljen i zanemaren. Trgovine rade kad netko pokuca na vrata trgovkinjine kuće, u poštu pristiže nekoliko prekooceanskih pisama tjedno i dvije-tri mirovine početkom mjeseca, a vrijeme se danju mjeri na ono "prije" i "poslije" dolaska broda.

Uvijek je sve isto, pusto i monotono. Ovdje se korača sporim koracima jer ako negdje prerano stigneš stvorio si bespotrebno višak vremena... Koločep može bolje! Njegov mir je njegova prednost, njegova zimska zamišljenost je transcedentna podloga na koju treba nasloniti suvremen kamp za umove iz cijelog svijeta — ovom netaknutom komadiću Sredozemlja koji čuva mudrost prošlosti i prohujalih civilizacija treba pridružiti znanost, učitelje i učenike koji će znati živjeti zajedno s Koločepom čuvajući njegov nepotrošeni mir.